MAJSKI SUSRETI 2018 - KONKURS ZA POEZIJU (UŽI IZBOR)
PITANJA
Pitam zvezdu, šta
zaista s neba vidi.
(zvezdane su oči i
od sokolovih jače!)
u humkama, dal se
ikad smrt postidi
il zapeva, kad čuje
posmrtne svirače?
Pitam reku –
ogledalom nebo robi –
dal i po danu, dusi
silaze sa gore
a noću bez sna, zarobljeni
u teskobi
ispod mraka, da li
se sa smrću bore?
Uzalud sedim na
obali, i crn i beo
u nevidu raspet od
sunca do vode
nad praznom mrežom
i ribar je kleo
a ja neme slike,
što nikud ne vode.
Ipak, bez sna ni
odgovora nema
ni zvezdanog ni od
rečne varke
za snevača, noć na
nebu kuću sprema
a na reci, čekaju ga
bele barke.
Plovim zagledan u
svoj lik
nema humki, ni
posmrtnog marša poj.
U svom snu, nikad
ne umire pesnik
samo pitanja, za
njim ostaje bezbroj.
Šifra: putnik
Autor: Miša Lazar, Beograd, Srbija
![]() |
pixabay.com |
Interesatno i plahovito, htelo se više na početku pesme.Ostalo je prostora za bezbroj uzaludnih pitanja!
ОдговориИзбриши